Privikavanje na novi dom i vrijeme za vlastitu brigu
Stigle smo. Umorne i iscrpljene od selidbe, ali i s osjećajem lakoće: ovaj put znamo da možemo ostati mnogo dulje.
Mama i ja u novom smo domu već jedanaest dana i osjećaj je dobar. Još ima kutija, kutaka koje treba urediti i stvari koje čekamo: dodatnih polica, ormara, stolca i šivaćeg stroja. Ipak, iako još nije sve dovršeno, osjećamo mir koji prije nismo imale.
Naš novi prostor obnovljen je za nove stanare. U središtu smo sela, gdje mama može otići u trgovinu i susresti više ljudi kojima može reći dobar dan. Ti mali svakodnevni susreti mnogo znače. Polako se privikavamo na život ovdje.
Tuga je došla s nama
Petog listopada prisjetile smo se Jose i obilježile godinu dana od njegove smrti. Spominjemo ga svaki dan, ali napisala sam i posvetu njemu u spomen, kako bih odala počast njemu i godini koja je prošla.
Tuga je i dalje prisutna, ali kao da pronalazi drukčiji ritam. Bila je bolna i pokazivala se na teške načine. Sada je više osmijeha kada ga se prisjećamo. Suze se još pojave s vremena na vrijeme. Ima mjesta i za jedno i za drugo.
Iako sam se počela osjećati kao kod kuće, još sam nosila stres, tjeskobu i tugu. Željela sam odložiti emocionalni teret, ali nekako bih ga uvijek ponovno podigla. Sama spoznaja da želim pustiti ono što mi više ne služi nije to učinila lakim.
I praktičarki ponekad treba briga
Sudjelovala sam u online radionici koju je vodila žena koja prakticira tradicionalnu kinesku medicinu (TCM), a ujedno je certificirana akupunkturistica i aromaterapeutkinja. Nakon radionice počela sam primjenjivati praksu koju je podučila, koristeći tri eterična ulja na određenim akupresurnim točkama.
Promjena koju sam primijetila za mene je iznimna. Osjećam se drukčije, kao da imam više emocionalne i fizičke snage. Za mene je ta praksa bila prekretnica. Ovdje dijelim vlastito iskustvo; to nije obećanje da će netko drugi osjetiti isto.
Između tih praksi koristim i tapping te nastavljam svoju redovitu večernju Reiki rutinu. I premda osjećam da mogu više, dopuštam si odmor i vrijeme u kojem mogu jednostavno biti. Ne moram svaki djelić obnovljene energije odmah ispuniti novim zadatkom.
To vrijeme za odmor i jednostavno bivanje otvorilo je prostor i za malo kreativnosti. Jedan moj umjetnički rad, koji je već prodan, oštetio se tijekom selidbi i trebalo ga je obnoviti. Mogla sam mu posvetiti malo vremena i pažljivo ga obnoviti. Odmor, kreativnost i briga o nečemu što sam stvorila — sve je to dio pronalaženja mira u sebi.
Ponekad i praktičarka treba primiti podršku, učiti od druge osobe i pružiti sebi istu brigu na koju potiče druge. Ovo je za mene bilo upravo takvo razdoblje.
Kutije mogu još malo pričekati. Tu smo. Imamo vremena ovaj prostor učiniti svojim, a i sebi dajem vremena da se priviknem.
Pročitajte prethodno razmišljanje: Opet se selimo, a mir nosimo sa sobom